Zatvor i prehrana kod djeteta
Za razliku od odraslih, kod kojih je učestalost stolice od 3 puta dnevno do 3 puta sedmično, kod djece, naročito u mlađem uzrastu, broj stolica je značajno veći. Pa je tako kod novorođenčadi normalan broj stolica oko 4 dnevno, kod djece u dobi od 1 do 3 godine to je oko 2 puta dnevno, a u dobi iznad 4 godine broj stolica se stabilizuje na onaj kao u odrasle osobe.
Problem zatvora kod djece se vrlo često povezuje s promjenama poput prelaska s isključivo mliječne prehrane na krutu, odvikavanje od pelena, odlazak u vrtić ili školu i izbjegavanje odlaska na toalet izvan kuće. Zatvor čak može i započeti kada dijete zatomljuje nagon na pražnjenje crijeva dok se igra, a kod starije djece zatvor može nastati zbog značajnijih promjena u prehrambenim navikama poput neredovnih obroka te smanjenog unosa voća, povrća i dijetalnih vlakana.
Zatvor ili opstipacija kod djeteta nije rijetkost i javlja se u čak više od tri procenta djece. Zatvor najčešće podrazumijeva smanjenje broja stolica, odnosno produženje perioda između stolica. Stolica je tada tvrda i suha te dijete teže prazni crijeva.
Ako se pojavi problem sa zatvorom, najbolje je reagovati odmah jer svako odlaganje liječenja može učiniti zatvor hroničnim. Kad je riječ o kratkotrajnom zatvoru, najbolje je uvesti dijetetske mjere. Prije svega treba povećati unos tečnosti, najbolje vode, no djetetu se mogu dati i čajevi koji „otvaraju“ poput kamilice, koprive ili sikavice te kompoti od suhih šljiva, smokvi i krušaka.
Vrlo je važno da dijete ima redovne i uravnotežene obroke. Pri tome se daje naglasak na mnogo voća i povrća (često se predlaže izbjegavanje banane i mrkve), svakako se savjetuje izbjegavati ili većim dijelom zamijeniti rafinirane žitarice i proizvode od rafiniranih žitarica poput bijelog hljeba i ostalih proizvoda od bijelog brašna kao što su tjestenina, pekarski proizvodi i keksi te zamijeniti rafiniranu rižu integralnim varijantama i mješavinama žitarica.
Veća količina slatkiša, grickalica, čokolade, pa i mlijeka pogoduje pojavi zatvora. Danas postoje i preporuke Evropskog društva za dječiju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu koje savjetuju osigurati djetetu normalan unos dijetalnih vlakana i normalan unos tečnosti te podsticati dijete na fizičku aktivnost.
Ako se pojavi problem sa zatvorom, najbolje je reagovati odmah jer svako odlaganje liječenja može učiniti zatvor hroničnim. Kad je riječ o kratkotrajnom zatvoru, najbolje je uvesti dijetetske mjere.
Bolji unos dijetalnih vlakana najbolje se postiže konzumacijom integralnih žitarica i proizvoda od brašna od punog zrna od različitih žitarica. Voće, povrće i mahunarke su izvor prehrambenih vlakana topivih u vodi koja ujedno imaju i prebiotičko djelovanje te oblažu crijevnu sluznicu i olakšavaju pražnjenje crijeva. Od mliječnih proizvoda uglavnom se savjetuje koristiti fermentirane mliječne proizvode kao izvore probiotičkih kultura.
Naime, hronični zatvor može izazvati disbiozu u crijevu. Tu pojavu dodatno pojačava i medikamentno liječenje, zbog čega se danas sve više istražuje davanje probiotika kao dodatne terapije. Probiotici regulišu narušenu crijevnu mikrofloru i time mogu ubrzati liječenje hroničnog zatvora.
Zanimljivo je da je fiziološki impuls pražnjenja crijeva najjači negdje 15 do 30 minuta nakon većeg obroka, zbog čega se kod djece sa zatvorom predlaže prakticirati i tzv. toaletni trening. Taj trening uključuje upućivanje djeteta na zahod kada je to fiziološki optimalno.
Probiotici regulišu narušenu crijevnu mikrofloru i time mogu ubrzati liječenje hroničnog zatvora.
Osim dijetetskih mjera, fizičke aktivnosti i toaletnog treninga ponekad će u liječenju zatvora biti potrebna i medikamentna terapija, gdje je najčešći pristup davanje laktuloze, disaharida koji se ne probavlja i djeluje hiperosmolarno (povlači vodu u crijevo) i time omekšava stolicu.
Kod djeteta koje ima zatvor najvažnije je postići promjenu ponašanja. Dijete treba biti opušteno i bez pritiska i kažnjavanja ga treba podsticati na redovnu stolicu ne pridajući pri tome preveliku važnosti toj normalnoj funkciji organizma.