Vitamin D u prehrani djece

Tena Niseteo, dipl. inž. preh. tehn., dipl. inž. preh. tehn., Klinika za dječije bolesti, Zagreb, Hrvatska
Vitamin D spada u grupu vitamina koji su topljivi u mastima. Prirodno je prisutan u vrlo malo namirnica, a uključuje više biološki aktivnih tvari koje nazivamo kalciferoli.

Najpoznatiji egzogeni oblici vitamina D jesu ergokalciferol (vitamin D2) iz biljnih namirnica i holekalciferol (vitamin D3) iz namirnica životinjskog porijekla.

Endogeni vitamin D je holekalciferol koji je ljudsko tijelo sposobno stvoriti iz holesterola uz djelovanje sunčane svjetlosti (UVB-zračenje). Međutim, svi ti oblici vitamina D moraju se aktivirati u dva stepena hidroksilacije, u jetri i bubrezima, gdje konačno nastaje aktivan oblik – 1,25 dihidroksi holekalciferol.

Održavanjem odgovarajućeg nivoa kalcija i fosfata u serumu vitamin D omogućuje normalnu mineralizaciju kostiju te rast i razvoj koštanog tkiva. Vitamin D ubrzava apsorpciju kalcija, a ima i druge uloge u organizmu, kao što su modulacija ćelijskog rasta, neuromišićnih i imunoloških funkcija te smanjenje upalnih procesa.

Nedostatak vitamina D

Zbog rasta i razvoja nedostatak vitamina D najčešći je kod djece, naročito mlađe od tri godine. Kod novorođenčadi je status vitamina D vrlo uvjetovan vitaminskim statusom majke, o kojem ovisi i količina vitamina D u njenom mlijeku.

Glavni razlozi nedostatka vitamina D kod dojenčadi jesu prehrana zasnovana na majčinom mlijeku ili, ako ona nije moguća, na adaptiranom mlijeku, uvođenje namirnica koje imaju relativno malo vitamina D i, zbog opasnosti od opekotina, mala izloženost suncu.

Upravo zbog tih razloga Evropsko društvo za dječiju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu preporučuje dodavanje vitamina D kod dojenčadi nakon navršenog 1 mjeseca života,bez obzira na majčin vitaminski status.

Nedostatak vitamina D može imati teške posljedice za djetetovo zdravlje, među kojima je najpoznatiji rahitis. Za tu bolest karakteristična je demineralizacija koštanog tkiva koja uzrokuje omekšavanje i deformaciju kostiju, usporen razvoj zubne gleđi i dentina, hipokalcijemiju, bol u kostima, slabost mišića, lošije napredovanje i nizak rast.

Nedostatak vitamina D može imati teške posljedice za djetetovo zdravlje, među kojima je najpoznatiji rahitis.

Kod sve dojenčadi i djece povećan je rizik od nedostatka vitamina D, a posebno su rizične grupe:

  • tamnoputa djeca, djeca koja su kratko i rijetko izložena suncu (koja su većinom u zatvorenim prostorijama i tijelo im je uglavnom prekriveno odjećom),
  • djeca koja su dugo dojena do kasnog razdoblja dojenja i ne dobivaju dodatak vitamina D,
  • djeca s nekim hroničnim bolestima.

Budući da je utvrđena toksičnost vitamina D, preporučujemo da se vitamin D uvijek dodaje pod nadzorom stručnjaka. Velike doze vitamina D mogu izazvati prije svega hiperkalcijemiju, koja se zatim povezuje s pojavom velike žeđi, zaostatka u rastu, anoreksije, povraćanja, smanjenog IQ te s kalcifikacijom mekog tkiva i stvaranjem bubrežnih kamenaca.

Prirodnih izvora vitamina D ima malo. Masne ribe (haringa, skuša, tuna, srdele, losos) i ulje iz jetre bakalara najbogatiji su izvori vitamina D3, a manje količine nalaze se u goveđoj jetri i žumanjku.

Dobar izvor ergokalciferola, odnosno vitamina D2 jesu gljive i kvasci. Danas se upravo ta dva oblika dodaju mlijeku i mliječnim proizvodima te drugim namirnicama koje imaju prirodno vrlo malo vitamina D.

Sunce nije samo najveći izvor energije nego i vitamina D, stoga je dugo, toplo ljeto najbolja suplementacija "sunčanog vitamina".

Odaberite provjereni kvalitet

back to top